Priprema za tisak najčešći je razlog zbog kojeg se naklada vraća. Datoteka je poslana, rok je dogovoren, sve djeluje riješeno. Onda stiže poruka iz tiskare: nedostaje napust. Ili boje neće ispasti kako izgledaju na ekranu. Ili je logotip premalen za tehniku koju ste odabrali.
Većina takvih situacija nema veze s kvalitetom dizajna. Materijal može biti odlično osmišljen, a tehnički neupotrebljiv. Razlika između ekrana i papira veća je nego što se čini, a tiskarski stroj ne ispravlja ničije previde.
Zašto priprema za tisak odlučuje o ishodu naklade
Ekran oprašta, papir ne. Na zaslonu se sve prilagođava u trenutku, dok je u tisku svaki parametar zadan prije nego što stroj krene.
Kod digitalnog prikaza pogreška se ispravi u sekundi. Kod naklade od pet tisuća letaka ispravak znači novu naklade i novi rok. Zato se priprema za tisak radi prije slanja, a ne nakon prve reklamacije.
Što je napust i zašto se traži
Napust je proširenje pozadine preko linije reza, obično tri milimetra sa svake strane. Postoji zato što rezanje nikad nije savršeno precizno. Odstupanje od pola milimetra u nakladi je uobičajeno.
Bez napusta na rubu se pojavi tanka bijela crta. Na jednom letku to je sitnica. Na pet tisuća komada to je nova naklada.
Zašto boje na papiru izgledaju drukčije
Ekran prikazuje boju svjetlom, tisak je slaže bojilom. To su dva različita sustava. Ekran koristi RGB, tisak CMYK, a raspon boja im se ne poklapa.
Najveća razlika vidi se na zasićenim tonovima. Jarko zelena, električno plava i neonska narančasta na papiru gube dio intenziteta. Datoteka poslana u RGB-u pretvara se automatski, a rezultat rijetko odgovara očekivanju. Zato se boje definiraju u CMYK-u već pri dizajnu, a za točnost se koriste Pantone vrijednosti.
Kako se priprema za tisak razlikuje po tehnikama
Svaka tehnika ima vlastita pravila, pa se ista grafika ne priprema jednako za sve.
Offset traži CMYK i visoku rezoluciju, a isplati se na većim nakladama. Digitalni tisak podnosi manje naklade i kraće rokove, uz nešto uži raspon boja. Sitotisak radi s ograničenim brojem boja, pa se gradijenti i fini prijelazi izbjegavaju. UV tisak omogućuje ispis na tvrdim podlogama. DTF i sublimacija koriste se za tekstil, a svaka traži drukčiju pripremu podloge. Lasersko graviranje i CNC rezanje ne rade s bojom nego s vektorskim putanjama.
Iz istog razloga jedna datoteka ne pokriva sve primjene. Logotip koji radi na billboardu mora postojati i u verziji za naljepnicu od dva centimetra.
Pet najčešćih razloga odbijanja
Fontovi nisu pretvoreni u krivulje. Tiskara nema Vaš font i sustav ga zamijeni drugim. Tekst se pomakne, prijelom se raspadne.
Rezolucija je preniska. Za tisak se traži 300 dpi u konačnoj veličini. Fotografija preuzeta s weba ima 72 dpi i na papiru izgleda mutno.
Crna nije prava crna. Velike crne plohe u čistoj K vrijednosti ispadaju sivkasto. Koristi se dubinska crna, s dodatkom ostalih boja.
Linije su pretanke. Ispod 0,25 punkta linija se u tisku gubi. Kod folije i graviranja prag je još viši.
Elementi su preblizu rubu. Tekst na dva milimetra od reza može završiti odrezan. Sigurnosna zona iznosi najmanje tri milimetra prema unutra.
Kako provjeriti datoteku prije slanja
Otvorite PDF i prođite kroz pet stvari. Ima li tri milimetra napusta sa svake strane. Jesu li boje u CMYK-u. Je li rezolucija 300 dpi u stvarnoj veličini. Jesu li fontovi konvertirani ili ugrađeni. Stoji li sav važan sadržaj unutar sigurnosne zone.
Ako je odgovor na svih pet potvrdan, datoteka je u pravilu spremna.
Kada pripremu za tisak prepustiti stručnjaku
Za jednostavnu vizitku samostalna provjera obično je dovoljna. Kod ambalaže, kataloga s više araka, tekstila ili posebnih dorada situacija je drukčija. Tu se pogreška ne mjeri u vremenu nego u cijeni cijele naklade.
Priprema za tisak zasebna je stavka u našoj ponudi, neovisno o tome tko je izradio grafiku. Preuzimamo postojeće datoteke, prilagođavamo ih odabranoj tehnici i po potrebi komuniciramo izravno s tiskarom. Vektorizacija logotipa, korekcija formata i prilagodba dimenzija također su dostupne pojedinačno.
